j

im. s. neskl. četrnaesto slovo hrvatske abecede

j

im. m. neskl. usni tvrdonepčani približni zvonačni suglasnik

J

oznaka za džul

J

pokrata za jug

os. zam. GA mȅne/me, D mȅni/mi, L mȅni, I mnȏm/mnóme 1. osoba koja govori ili piše, govoritelj 2. D mi izriče prisnost sa sugovoriteljem [Kako si mi?] 3. D mi koji pripada govoritelju [To mi je otac.]; sin. moj ♦ imati svoje ~ imati čvrst karakter, biti čvrst u svojim uvjerenjima ili postupcima; ~ pa ~ pretjerano isticanje samoga sebe

jȁblān

im. m. G jȁblāna; mn. N jȁblanovi/jȁblāni, G jȁblanōvā/jȁblānā bot. veoma visoko listopadno drvo uske stožaste ili valjkaste krošnje

jȁbučica

im. ž. G jȁbučicē; mn. N jȁbučice, G jȁbučīcā um. mala jabuka  Adamova ~ anat. ispupčena hrskavica u grlu muškarca nad ulazom u dušnik; očna ~ anat. središnji okrugli dio oka

jȁbučnī

prid. G jȁbučnōg(a); ž. jȁbučnā, s. jȁbučnō koji se odnosi na plod jabuke [~ sok; ~ ocat]

jȁbuka

im. ž. G jȁbukē, DL jȁbuci; mn. N jȁbuke, G jȁbūkā bot. 1. voćka široke krošnje i bijelih ili ružičastih cvjetova 2. ukusan sočan jestiv i okrugao plod čvrsta mesa istoimene voćke s košticama u sredini [kisela ~; rumena ~; divlja ~]  japanska ~ 1. visoko listopadno drvo kratka debla, razgranate krošnje i tamnozelenih kožastih listova 2. sočan sladak jestiv okruglast žutonarančast plod istoimenoga drveta ♦ ~ razdora uzrok (povod) svađe (spora, smutnje); kao crvena (rumena, zlatna) ~ lijep i zdrav; miješati (zbrajati) kruške i jabuke, usp. kruška

jȁbukov

prid. G jȁbukova; ž. jȁbukova, s. jȁbukovo koji pripada jabuci, koji se odnosi na stablo jabuke [~ cvijet]

jȁbukovača

im. ž. G jȁbukovačē; mn. N jȁbukovače, G jȁbukovāčā 1. rakija od jabuka 2. sok ili vino od jabuka

jàčānje

im. s. G jàčānja 1. činjenje koga ili čega jačim; ant. slabljenje¹ 2. postajanje jačim, dobivanje snage; sin. očvršćivanje; ant. slabljenje²

jàčati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. jàčām, 3. l. mn. jàčajū, imp. jàčāj, aor. jàčah, imperf. jàčāh, prid. r. jàčao, prid. t. jȁčān 1. prijel. činiti koga ili što jačim [~ mišiće]; ant. slabiti 2. neprijel. postajati jačim, dobivati snagu [~ od rada; ~ u ratu]; sin. očvršćivati; ant. slabjeti

jačìna

im. ž. N jačìnē osobina onoga koji je jak ili svojstvo onoga što je jako

jȁd

im. m. G jȁda; mn. N jȁdi, G jȃ 1. osjećaj tegobe, psihičke patnje i bespomoćnosti [ljubavni jadi]; sin. muka 2. stanje bijede i oskudice [Ne mogu gledati taj ~.] ♦ na jedvite jade s velikom mukom, uz velike napore; zadati komu trista jada zadati komu velike brige; postati velik problem komu

jȁdan

prid. G jȁdna; odr. jȁdnī, G jȁdnōg(a); ž. jȁdna, s. jȁdno; komp. jàdnijī 1. koji je u velikome jadu ili u teškome stanju [Pusti ga, sav je ~.; Jadan ja.] 2. koji živi u bijedi i siromaštvu; sin. bijedan, ubog 3. koji je bezvrijedan ili zapušten [jadna nagrada; ~ izgled]

jȁdati se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. jȁdām se, 3. l. mn. jȁdajū se, imp. jȁdāj se, aor. jȁdah se, imperf. jȁdāh se, prid. r. jȁdao se iznositi komu svoje probleme

jȁdikovānje

im. s. G jȁdikovānja glasno iskazivanje neraspoloženja, jada, tuge, žalosti; sin. (lamentacija)

jȁdikovati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. jȁdikujēm, 3. l. mn. jȁdikujū, imp. jȁdikūj, aor. jȁdikovah, imperf. jȁdikovāh, prid. r. jȁdikovao glasno iskazivati neraspoloženje, jad, tugu, žalost [~ za kim; svakodnevno ~]; sin. (lamentirati)

jȁdikōvka

im. ž. G jȁdikōvkē, DL, jȁdikōvci; mn. N jȁdikōvke, G jȁdikōvkā/jȁdikōvkī 1. pjesma kojom se jada, plače ili žali za čim 2. mn. pren. pretjerano žaljenje zbog vlastitih poteškoća [Svaki dan slušam njezine jadikovke.]

jȁdnica

im. ž. G jȁdnicē; mn. N jȁdnice, G jȁdnīcā žena koja izaziva žaljenje ili sućut; sin. bogica razg., siromahinja pren., sirotica pren.

jȁdničin

prid. G jȁdničina; ž. jȁdničina, s. jȁdničino koji pripada jadnici; sin. bogičin razg., siromahinjin pren., sirotičin

jȁdnīk

im. m. G jȁdnīka, V jȁdnīče; mn. N jȁdnīci, G jȁdnīkā osoba koja izaziva žaljenje ili sućut; sin. bogac razg., siromah pren., sirotan pren.

jȁganjac

im. m. G jȁgānjca, I jȁgānjcem; mn. N jȁgānjci, G jȁganjācā 1.  janje 2. (Jȁganjac) rel. simbol Isusa Krista, jedan od naziva za Isusa Krista [~ Božji]

jàglac

im. m. G jaglàca; mn. N jaglàci, G jaglácā bot. 1. trajna zeljasta biljka šumskih i travnatih područja koja raste u malim grmovima 2. žuti cvijet istoimene biljke srcolikih latica

jȁgoda

im. ž. G jȁgodē; mn. N jȁgode, G jȁgōdā bot. 1. niska zeljasta samonikla ili uzgojena biljka iz porodice ruža 2. jestiv sladak okruglast crven plod istoimene biljke [šumska ~; vrtna ~; divlja ~; torta od jagoda]

jȁgodica

im. ž. G jȁgodicē; mn. N jȁgodice, G jȁgodīcā 1. um. mala jagoda 2. anat. a. izbočeni dio lica ispod oka b. obli osjetilni dio vrha prsta nasuprot noktu

jȁguār

im. m. G jȁguāra, I jȁguārom/jȁguārem; mn. N jȁguāri, G jȁguārā zool. zvijer iz porodice mačaka žućkastosmeđega krzna s tamnim nepravilnim mrljama i kolutovima koja živi u tropskim krajevima Južne i Srednje Amerike

jàhāč

im. m. G jaháča, V jȁhāču; mn. N jaháči, G jaháčā 1. osoba koja jaše 2. osoba koja se bavi jahanjem

jahàčica

im. ž. G jahàčicē; mn. N jahàčice, G jahàčīcā 1. žena koja jaše 2. žena koja se bavi jahanjem

jahàčičin

prid. G jahàčičina; ž. jahàčičina, s. jahàčičino koji pripada jahačici

jàhāčkī

prid. G jàhāčkōg(a); ž. jàhāčkā, s. jàhāčkō koji se odnosi na jahače i jahanje [jahačka škola]

jàhāćī

prid. G jàhāćēg(a); ž. jàhāćā, s. jàhāćē koji služi za jahanje [~ pribor; jahaća oprema; jahaće čizme]

jahàćica

im. ž. G jahàćicē; mn. N jahàćice, G jahàćīcā kobila, deva, magarica, mula ili mazga koju se jaše

jȁhānje

im. s. G jȁhānja 1. kretanje pri kojemu se sjedi na leđima jahaće životinje 2. sp. sportska disciplina u kojoj se jaše konja

jȁhati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. jȁšēm, 3. l. mn. jȁšū, imp. jȁši, aor. jȁhah, imperf. jȁhāh, prid. r. jȁhao, prid. t. jȁhān kretati se sjedeći na leđima jahaće životinje [~ na devi; ~ konja; ~ poljem]; sin. jezditi zast.

jȁhta

im. ž. G jȁhtē; mn. N jȁhte, G jȃhtā manji luksuzni brod za krstarenje

jàhtāš

im. m. G jahtáša, V jȁhtāšu; mn. N jahtáši, G jahtášā vlasnik jahte ili osoba koja njome upravlja

jahtàšica

im. ž. G jahtàšicē; mn. N jahtàšice, G jahtàšīcā vlasnica jahte ili žena koja njome upravlja

jahtàšičin

prid. G jahtàšičina; ž. jahtàšičina, s. jahtàšičino koji pripada jahtašici

jàhtāškī

prid. G jàhtāškōg(a); ž. jàhtāškā, s. jàhtāškō koji se odnosi na jahtaše i jahte [~ klub]

jajášce

im. s. G jajášca; mn. N jajášca, G jàjāšācā/jàjāšcā um. malo jaje

jáje

im. s. G jája/jàjeta; mn. N jája, G jájā 1. biol. ženska nepokretna spolna stanica 2. rani stadij samostalnoga razvoja živoga bića, nastaje od jajne stanice, sastoji se od žutanjka i bjelanjka u ljusci ovalna oblika koju nesu neke vrste ptica i gmazova, služi za prehranu [ptičje ~; kokošje ~; krokodilsko ~] ♦ biti sličan komu, čemu kao ~ jajetu biti veoma sličan komu, nalikovati jedno na drugo; hodati (ići) kao po jajima veoma oprezno (pažljivo, bojažljivo) hodati (ići); kukavičje ~ podvala, neugodno iznenađenje

jȃjnī

prid. G jȃjnōg(a); ž. jȃjnā, s. jȃjnō koji se odnosi na jaje [jajna stanica]

jȃjnīk

im. ž. G jȃjnīka; mn. N jȃjnīci, G jȃjnīkā anat. ženska spolna žlijezda u kojoj se razvijaju spolne stanice i spolni hormoni; sin. (ovarij)

jajòlik

prid. G jajòlika; odr. jajòlikī, G jajòlikōg(a); ž. jajòlika, s. jajòliko koji ima oblik jaja; sin. ovalan

jȁjovōd

im. m. G jȁjovōda; mn. N jȁjovōdi, G jȁjovōdā anat. cjevasti ženski spolni organ između jajnika i maternice kroz koji prolazi jajna stanica

jȁk

im. m. G jàka; mn. N jàkovi, G jȁkōvā zool. govedo duge dlake koje živi u planinskim područjima južne i istočne Azije

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga